Nakon “Passion” De Palma je snimio samo jedan, zaista ne baš dobar film, 2019 “Domina” (kojeg se praktično odrekao) a priča se, kao što se pričalo i ranije, da će ove godine ipak dobiti priliku da uradi svoje testamentalno delo onako baš kako on to želi. U Portugalu. Ovo leta


Režiser: Brian De Palma
Glume: Noomi Rapace
Rachel McAdams
O čemu se ovde radi:
o Brian De Palmi

Ključna reč iz naziva filma:
Brian De Palma

Ako bi opisao jednom rečju ovaj film koju bi reč upotrebio:
Brian De Palma

Ima li tu nešto zanimljivo ?
Brian De Palma

Šta je dobro u ovom filmu ?
Brian De Palma

Šta je još dobro u filmu ?
Brian De Palma

Šta je loše u ovom filmu ?
Brian De Palma

Šta je još loše u ovom filmu ?
Brian De Palma

Postoje li bolji filmovi od ovog ?
Većina Brian De Palmininih
Postoje li lošiji filmovi od ovog ?
Nekoliko filmova Brian De Palme
Vredi li ovo gledati ?
Naravno. Čak i ovako prosečan film Brian De Palme ima u sebi više šmeka i užitka nego većina sadašnje produkcije

Zaključak za kraj:
Volim filmove Briana De Palme. Ma, obožavam njegove filmove. Njegov virtuozni stil, dominaciju slike nad radnjom, šansu da i najbanalniji i najdosadniji deo scenarija učini nezaboravnim gledalačkim iskustvom. Volim filmove Briana De Palme jer u njegovim delima nalazim onu esenciju koju svaki pravi film mora imati. Užasno sam se plašio, nakon silnih negativnih recenzija koje sam pročitao o Passion, da će mi film biti grozan, razočaravajući, dosadan jer teško je gledati posrnuća tvojih omiljenih režisera (videti Karpentera i Argenta iz poslednjih njihovih faza).

Ali ne. “Passion” nije grozan, nije dosadan, nije (preveliko) razočarenje. Jeste prvih 50-ak minuta razvučeno, monotono, gotovo televizijsko iskustvo, i jeste McAdams jednostavno nedovoljno dobra u nosećoj ulozi, ali zato kada De Palma uključi motore, u trenutku kada svaki gledalac oseti, pa i onaj ko nema pojma ništa o Palmi i De Brajanu, da se film menja, da “sada gledamo nešto drugo, Passion dobija i dinamiku i saspens i magiju.

Šteta što ta magija ne traje predugo i što se De Palma “potrudio” samo u tom drugom delu filma ali za njegove ljubitelje i obožavoce verujem da je i to dovoljno da im ostane osmeh na kraju (a poslednjih 5,6 minuta, kao stvarno ludačka De Palmina kombinacija omaža pre svega samom sebi, jednostavno mora da vas nasmeje a neke verujem i dodatno iziritira).
U intervju koji možete odgledati ovde, primetićete izvesnu gorčinu u rečima velikog režisera, o problemima koje ima da pronađe finansijere za njegove projekte i o tome kako su mnogi njegovi filmovi prvo bili dočekani na nož a tek nakon niza godina bivali proglašeni remek delima.
Na skali od (1-6) ocena: 3+
recenzija: Gimitrije Verzić, duh sa dva plava oka





