AMFAD All My Friends Are Dead (2024)

Sve moje moždane ćelije su mrtve nakon gledanja ovog filma

20 godina nakon ubistva sedmorice mladih koji su bili na muzičkom festivalu od strane nikada otkrivenog ubice poznatim samo pod imenom SDS (Seven Deadly Sins tj. Sedam smrtnih grehova te bi u stvari u Srbiji bio poznat kao “Slatki greh”) organizuje se novi muzički festival.

Javnost se pita da li povatak ovog festivala znači i povratak ubice ali nova grupa (sedmorice) mladih ne briga ovu brigu. Oni veseli i nasmejani kreću ka njemu (mislim na festival).

Ali kakve veze sa “Slatkim grehom” ima samoubistvo jedne devojke i kako su ovi likovi povezani sa tim slučajem saznaćete ako stignete do kuće u kojoj moraju, sticajem (probušena guma) okolnosti da prespavaju.

Kažem ako stignete dotle jer “AMFAD All My Friends Are Dead” je od početka gotovo nepodnošljiv za gledanje. U svakoj sceni u svakom kadru (a kadrovi traju uglavnom užasno kratko) režiser Marcus Dunstan pokušava, valjda, da nam dokaže koliko je talentovan te se trudi da svaka “slika” ovde bude prepuna nekakvih sitnih vizuelnih fora dostojnih možda tik-tok klipova.

Kada pravite dugometražni film ipak on ne može da se zasniva na, nemuštoj, “montaži atrakcija” i morate bar malo usporiti i dati priliku i likovima i gledaocima da malo “odahnu” i zaista udube u priču.

Priča kao priča i nije nešto specijalno komplikovana a ni toliko loša (naravno da kada stignu u tu kuću ubica sa maskom koju ste videli na naslovnoj fotografiji teksta će početi da ih ubija na raznorazne načine) ali Dunstan jednostavno ne može da se zaustavi i svaki (retki) uspešan momenat duhovitosti/inovativnosti zatrpa sa bezbrojnim nizom “veličanstvenih” kadrova…kojim nas rešeta kao što ja rešetam WC šolju tokom proliva.

Posle nekih tridesetak minuta tempo malo uspori i Dunstan krene da koristi neka konvencionalnija vizuelna rešenja ali haotičnost kamere samo dodatno potencira haotičnost gotovo besmislenog scenarija kojim svakim momentom kako se bližimo kraju otkriva ogromne mane i rupe u zapletu i neverovatno samogenijalnoidiotskom raspletu sa sve zapletom na rasplet do konačnog raspleta.

Da je ovo Dunstan-u prvi film bio bi mnogo blaži ali autor The Collector (2009) je dokazao da sve to ume bolje…možda ne mnogo bolje ali svakako bolje.

Na skali od (1-6) ocena: 2-

Biograf
Biograf

Uvek neozbiljan osim ako je ozbiljan. Direktor, vlasnik i suvlasnik kompanije BVIZ LTD koja je osnovana sa ciljem obeležavanja, praćenja i čuvanja ugleda lika i dela Bozze Vampira iz Zemuna. Poslednjih godina, nakon što se Bozza povukao iz javnog života, BVIZ LTD na čelu sa sjajnim Biografom, krpi kraj sa krajem pišući recenzije onih filmova koje je, uglavnom, retko ko i gledao a još ređe i čitao (te recenzije)...

- autor je svih epizoda na ovom sajtu

Nagrade:
VEMI za najbolji night soap (1999, 2001);
VOSKAR za sporedne efekte (2003);
VULICER za najbolji roman u kategoriji "Romani sa Bozzom Vampirom" (2004)

V- je prvo slovo reči VAMPIR

Articles: 1339

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.