Kažu, neki, da je ovo jedna od najboljih ekranizacija Filipa Marloua (Phillip Marlowe by legendarni Raymond Chandler) . Možda je te 1944 tako i bilo (jer ovo beše tada tek treći put da privatni detektiv Marlou korača na velikom ekranu) ali već dve godine kasnije pojavio se “Veliki san” i Hemfri Bogard je postao ultimativni Marlou.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/10/Murder.My_.Sweet_.1944-3-1024x755.jpg)
Osim Bogarda, ja ovog detektiva pamtim i po ostarelom Robert Mičamu iz “Zbogom moja draga” ( znatno boljoj adaptaciji istog romana ). Ni Eliot Guld mi nije stran u onoj Altmanovoj ekstravaganci. Čak pamtim i TV verziju Powersa Bootha.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/10/MurderMySweet.jpg)
Hoću reći. Dik (Dick)Povel (Powell) nikako neće biti pri vrhu moje liste. Ni on, a bome ni ovaj film.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/10/Murder.My_.Sweet_.1944-6-1024x755.jpg)
Ima ovde povremeno britkih dijaloga, obavezna naracija iz perspektive čuvenog detektiva je ono što je prepoznatljivo kod Marloa (i pretpostavljam da su te rečenice direktno preuzete iz romana) i ima svoje draži, glumci su uglavnom solidni.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/10/Murder.My_.Sweet_.1944-4-1024x755.jpg)
Edward Dmytryk (režiser) imao je i boljih filmova u svojoj bogatoj karijeri, “Murder, My Sweet” pati od tada verovatno komično-sarkastičnih a danas tako beskrajno zastarelih replika, zaplet je prilično naivan (sa još naivnijim raspletom) i vremenska distanca je dobro nagrizla sve ono sto je u njemu bilo dobro a dodatno istakla ono što je loše. Gledljiv ali ne i vredan gledanja…osim ukoliko vas ne interesuje (holivudska) istorija noir filmova.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/10/Murder.My_.Sweet_.1944-2-1024x755.jpg)
Na skali od (1-6) ocena: 3