Za razliku od “Baby Driver” kojeg sam pogledao u bioskopu ali, eto, nisam napisao nikakav osvrt o njemu (i odmah da vam kažem, ja sam među onom, po svemu sudeći, manjom grupom, koja misli da “vozač Beba” i nije baš toliko sjajan), “Prošle noći u Soho” neće doživeti sličnu sudbinu.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/soho_gr5.jpg)
Mlada Eloise “Ellie” Turner (veoma dobra Thomasin McKenzie) je puna snova i nade kada joj se, tako bar misli, ukaže sjajna prilika da studira modni dizajn u jednoj londonskoj školi. Ellie je opsednuta glamuroznim šezdesetim godinama “swinging” Londona, o kojima jedino zna iz filmova, muzike koju neprestano sluša i povremenim pričama njene bake sa kojom je odrasla.
Kada je Ellie imala sedam godina njena majka je izvršila samoubistvo (kako kaže baka, upravo zato što se nije snašla u Londonu) i ta trauma je ostavila značajan trag u njenom životu. Saznajemo da Ellie ima izvesne mentalne probleme koje prate povremene halucinacije lika njene majke, ali da ih je, kako kaže, prevazišla i da njena baka nema šta da brine, što će napustiti sigurno “porodično gnezdo”.
“London Here I Come !”
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/soho_gr4.jpg)
Ono što će je zateći u Londonu, za većinu nas i nije tako šokantno. Promiskuitetna cimerka, žurke i pabovi svake noći, nemogućnost da se odmah uklopi u sredinu…
Za našu Ellie, koja je ipak došla sa sela, i koja je bila prilično ušuškana u svom imaginarnom svetu, ovo je nepodnošljivo. Zbog toga, kada joj se ukaže prilika, pronalazi samostalno sobu u potkrovlju kuće čija je vlasnica gospođa Collins (Diana Rigg u svojoj poslednjoj filmskoj ulozi).
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/LastNightSoho.jpg)
Prve noći u toj sobi, Ellie doživljava neobično i transcendetalno iskustvo. Naizgled putem snova ona se vraća u London iz šezdesetih, oteletvorena u vidu prelepe plavuše Sandie (zadovoljavajuća Anya Taylor-Joy) koja samouvereno želi da ostvari pevačku karijeru.
Jutarnji alarm vraća Ellie u realnost. Da li je sve to bio samo san ili su se neke nadnaravne stvari počele odigravati ?
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/soho_gr2.jpg)
Čitajući/gledajući raznorazne recenzije (u mnogim zemljama se ovaj film počeo prikazivati nedelju dana ranije) vidim da Wright-u najviše zameraju na tom drugom delu filma u kome će i Ellie i Sandie otkriti da život šezdesetih i nije bio tako sjajan već, naprotiv, jednako mračan i grozan kao i danas…ako pristanete na to.
Kažu, ti neki kritičari, da tada zaplet ode dođavola, karakteri prestanu da se ponašaju onako kako su nas navikli, i da sve postane jako naivno i, da upotrebim ipak englesku reč, “silly” (naša bi bila glupo ).
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/LastNightSoho2.jpg)
Ovo sve namerno pominjem jer sam upravo zbog toga bio prijatno iznenađen kako ti kritičari pojma nemaju…ne računajući mene…a ja i onako nisam kritičar.
Hoću reći, to što sam čekao trenutak kada će radnja postati glupa a nisam ga dočekao, više govori o njima (kritičarima) nego o samom “Last Night in Soho” jer, ako zaplet i rasplet i nije glup, svakako to ne znači da je sad nešto brilijantan.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/soho_gr3.jpg)
Napr. znatno je bolji od većine giallo filmova koje često pominju kao jedan od uzora Wrightu za ovaj film (mada ne vidim baš previše omaža baš tim filmovima u ovom ostvarenju) ali i onako, nikada nisam gledao giallo zbog zapleta/sadržaja, već pre svega zbog forme/pakovanja u koju je umotan. Ako još bude i dobra priča to je samo dodatni plus.
I što se toga tiče, te forme/pakovanja, sa vizuelne, kinematografske i muzičke strane “Last Night in Soho” je spektakularan.
Za razliku od “Baby Driver” koji započinje još spektakularnije (u stvari, toliko dobro, da mogu sasvim da razumem publiku koja nije videlo u kakvu glupost, ali pravu, on prerasta u drugoj polovini), “Last Night in Soho” osim tog vizuelnog aspekta ima samo, relativno, pristojnu priču.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/soho_gr1.jpg)
Možda u toj drugoj polovini i ima izvesnih preterivanja (naročito u samoj završnici) i svakako previše repeticije (dok Ellie proganjaju “duhovi”) ali ni jednog trenutka nije mi film bio dosadan i niti jednog trenutka nisam pomislio kako je ovo “baš glupo” (kao što jesam par puta u “Baby Driver”).
Opet, ne mogu da kažem i da sam nešto previše uživao u filmu, te je moj krajnji utisak taj da je “Prošle noći u Soho” jedan solidan horor/triler u kojem zadovoljstva pronalazite u nekim drugim “sitnicima” a ne u samom nizu dešavanja koje trebaju da formiraju jednu logičku zaokruženu celinu.
Na skali od (1-6) ocena: 3+