The Boondock Saints (1999)

There was Slugger O'Toole who was drunk as a rule And fighting Bill Tracey from Dover And your man Mick McCann from the banks of the Bann Was the skipper of the Irish Rover

Obično su kultni filmovi sa razlogom kultni. Osim što kultnost nema nikakve veze sa samim kvalitetom već pre svega sa (malim) brojem fanatičnih obožavaoca dotičnog dela svi ti filmovi, po nekoj logici/iskustvu, moraju imati nešto  zbog čega su dostigli taj status. To nešto, i oni neupućeni, površni gledaoci morali bi da uoče nakon gledanja. Elem, kultni koji su u suštini loši, obično su “toliko loši da su u stvari dobri” (da pomenem najpoznatiji takav “Plan 9 iz dalekog svemira“).
 Zašto ovoliki dugi uvod, pitate se vi ?

Zato što apsolutno nemam pojma zašto ova splačina od filma uživa nekakav kultni status…
Eto….rekao sam…a sada da obrazložim…. 

Režija: Troy Duffy
Glume: Willem Dafoe
                Sean Patrick Flanery
                Norman Reedus

Trenutno na IMDB ovaj film ima neverovatnih 7.8/10

Mada su zvanične kritike (sa razlogom) veoma loše, izgleda da su svi Irci iz Bostona (i širom Amerike) registrovali na IMDB da bi mu podigli rejting. Ne vidim drugačije, a da je logično, objašnjenje.
 I kad već pominjem logiku sasvim je logično da ultra talentovani Troy Duffy i režira ovaj film, jer je u doba kada je pisao ovaj scenario, u radno vreme bio kelner (što je inače, da ne bude nikakve sumnje, jedno časno zanimanje) .
 Jedina mana ove logike je to što Troy niti je talentovan scenarista, a još manje režiser, mada ne znam kakav je kao konobar.

“The Boodock Saints” je neuspešna kopija Tarantina (Pulp Fiction aka Petparačke priče (1994)), sa nezanimljivim dijalozima koji liče uglavnom na loše prepričane (i to loše) viceve, sa katastrofalnim akcionim scenama koje su takođe (i bukvalno) prepričane.

Iz nekog nepojmljivog ali verujem genijalnog i za moju ograničenu inteligenciju ipak neshvatljivog razloga, svaki put kada je na redu neka rokačina, tu se priča zaustavi a pucačina preskoči. Nešto kasnije, najčešće FBI lik, koga glumi Dafoe ispriča kako je sve to, što u prvom trenutku nismo ni videli, bilo u stvari bajno i sjajno, pa nam se režiser “smiluje” i pusti nas malo da “uživamo” u tim besmislenim scenama nasilja. (Isti taj Dafoe Willem, maksimalno nesputan bilo kakvim režiserskim stegama,  svojim glumačkim egom/harizmom/lucidnošću ovde kreira  lik koji kao da je  ispao iz nekog drugog , nažalost, zanimljivijeg filma). 

I tako,  dok sam gledao te, tek poneki put zanimljive setpiece-ve, osim dosade osećao sam i neizdrživu želju da odem do toaleta, što je u mom duhovnom stanju zaista veoma neobičan fenomen.

Da si me odmah upucao možda ovog filma ne bi bilo !

Na skali od (1-6) ocena: 2

recenzija: Gimitrije Verzić, duh sa dva plava oka

Gimitrije Verzić (Tihi)
Gimitrije Verzić (Tihi)

Čuveni duh sa plavim okom (a od susreta sa Bozzom postao je duh sa dva plava oka), propali kandidat za kandidata studenta filmske režije i beskompromisni (takođe propali) filmski kritičar koga ste svi imali priliku da upoznate u prelomnoj, epoholno dvodelnoj epizodi "Bioskop Sloboda" Svojim autorskim tekstovima o filmu on će definitivno oplemeniti ovaj prostor.
Takođe, Gimitrije fanatično gleda televiziju pa možemo očekivati i njegove tekstove na tu temu. Od 1.11.2023 gurnut je u ilegalu.

Articles: 143

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.