“Matriarch” je britanski (folk) horor film koji se pojavio na Hulu krajem prošle godine i koji je toliko poznat da čak nema ni wiki stranicu.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/06/Matriarch-5-1024x429.jpg)
Kada kažem folk ne mislim na britansku folk muziku (Elton Džon, Prodidži i dečanska zvona) već što ta nekakva mitologija (valjda) ima veze sa nekim britanskim/keltskim/druidskim tradicijama i običajima a ako već moram da se referiram na neki film za koji ste možda i čuli to je svakako Men (2022).
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/06/Matriarch-3-1024x429.jpg)
Glavna junakinja (izuzetno nesimpatična Jemima Rooper) vraća se u svoje rodno mesto(selo) nakon što doživi (i preživi) overdoziranje i izgubi posao.
Tu je dočekuje majka koju jedva prepoznaje jer se ništa fizički nije promenila a trebalo bi da ima bar 80ak godina. Nije to jedina čudna stvar koju će zateći tamo…
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/06/Matriarch-1-1024x429.jpg)
Ovo je jedan od onih filmova koji ima gomilu znakova već od početka zbog kojih će većina ugasiti TV ali i niz bizarnih scena koje radoznale tere da nastave da “istražuju” dalje.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/06/Matriarch-2-1024x429.jpg)
Kada negde početkom druge polovine konačno, otprilike, shvatite kuda ovo sve vodi, a ipak dođete do samog kraja, u punom smislu otkrićete, a kada sam već pomenuo radoznale, šta znači :
“‘ebemo radoznale !”
Muljavi, niskobudžetan film, sa vizuelnim filterima koji se prelivaju iz sivila u crnilo i zelenilo, bez nešto ubedljivih uloga i sa par scenarističkih iznenađenja koje brzo zaboravite…
Ben Stiener je napisao scenario i potpisao režiju i nemam baš neku želju da vidim njegov naredni projekat.
Na skali od (1-6) ocena: 2/2+