Trag divljači (2022)

Ozna sve dozna...

Sinoć sam pogledao “Trag divljači”. Jutros sam pogledao emisiju kod Ivana Ivanovića u kojoj je gostovala ekipa filma povodom nedavne premijere. Imajući u vidu da smo svi mi ipak naši i da je, kao što reče Raša Bukvić, potreban ogroman rad, trud i odricanje u ovoj zemlji da bi se snimio bilo kakav film pa bio on i loš, moraću da se u potpunosti složim sa tim rečima (ako ne računamo film koji nam stiže za desetak dana u produkciji, kako ga popularno zovu, masnokosog a koji je režirala njegova talentovana ćerka).

[imdb]tt14117702[/imdb]

U pomenutoj emisiji, Bukvić nam je takođe otkrio da je Nenad Pavlović (režiser koji ovim ostvarenjem debituje u okviru dugometražnih filmova) na “Tragu divljači” radio godinama i da je scenario prošao kroz nekoliko ruku (osim Pavlovića, Dimitrije Vojinov a potom je iskusni Đorđe Milosavljević doveden da mu da završni pečat).

Scenario je inače nastao po motivima nekoliko romana Nenadovog oca legendarnog Živojina Pavlovića (Kada budem mrtav i beo (1967)) i ako poznajete njegovo (filmsko) delo teško možete odvojiti pomisao kako bi “Trag divljači” zaistinski izgledao u njegovim rukama što svakako ide na štetu većine savremenih domaćih filmova pa naravno i ovog.

Ali nećemo odmah o manama.

Glavni junak je (istraživački) novinar Jugoslav Bucalo koji voli da se bavi škakljivim temama. Jedna od njih bi bila razgovor sa bivišim vođom studentskih protesta iz ’68 god., Aljošom Jotićem (Jotić a ne Ljotić a glumi ga Miloš Timotijević (Pevačica (2021-?) kompletna 1 sezona)).

Urednik “Panorame” (časopis u kome Bucalo radi) ga ‘pak šalje u mesto Vranevac negde u Timočkoj krajini da napiše članak o (navodnom) samoubistvu profesora gimnazije.

“Trag divljači” je sniman i u Knjaževcu kao i “Zaseda” Žike Pavlovića

Tog istog dana kada Jugoslav kreće ka Vranevcu (u svojoj buba “limuzini”) u pećini iznad mesta otkriven je leš matorog Babića inače šefa službe za taj kraj. Kada kažemo služba i tada (te 1979 godine) i sada se tačno zna na koju službu mislimo.

Iz Beograda za Vranevo istovremeno stiže i delegacija UDBE na čelu sa Mikijem Manojlovićem kome je ubijeni bio ratni drug. Plus, tamo će otkriti da je glavni osumnjičeni (i trenutno uhapšeni) njegov sin Jotić. Dakle, obojca su Jotići a ne Ljotići.

U filmu se pojavljuje još velika galerija živopisnih likova poput Dragana Bjelogrlića koji glumi kafanskog gurmana i čoveka koji povlači poteze iz senke (opet služba). Tu je i Nada Šargin, sestra Aljoše i ćerka Mikija Manojlovića (ne prava već u filmu) koja je, jel’te, takođe nekad bila Jotić dok nije postala Babić.

Plus, osim službe i družbe, tu je i (ne)sposobna lokalna narodna milicija ali i neki politički protivnici koji se kriju…u šumi.

“Režim” produkcija zna da je nemoguće snimiti film u SRB ako ne sarađujete sa…režimom.

Fotografija je odlična (zaslugom Bojane Andrić), scenografija i kostimi vrhunski, džezirana muzička tema Filipa Mitrovića daje poseban ton filmu…sve u svemu, “Trag divljači” sa produkcione strane deluje svetski.

Koliko vidim mnogi iz ove ekipe su sa Akademije Umetnosti u Beogradu a to vam je, za one koji ne znaju, glavni rival Fakultetu Dramskih Umetnosti. Zlobnici bi rekli da taj faks upisuju samo oni koje ne prime na FDU ali gledajući rezultate poslednjih godina, sa te tehničke strane, ništa to nije lošije (ili bolje) od FDU.

Zlobnici bi takođe rekli da Akademiju Umetnosti upisuju i samo oni sa dubokim džepom (prošlogodišnja školarina je u proseku bila oko 500 000 dinara) ali bolje i da platiš nego da juriš (nepotizam) vezu za FDU…

Elem…zastranih.

Vratimo se “Tragu divljači”.

Režija Nenada Pavlovića (u filmu mu glumi i sestra Milena u jednoj manjoj ali upečatljivoj ulozi) je funkcionalna i zanatski sasvim korektna. Glumci su takođe ili dobri ili veoma dobri…

Zašto onda “Trag divljači” ostavlja prilično bled utisak ?

Scenario. Dijalozi u “Tragu divljači” su najčešće kriminalno obični. Namerno koristim taj izraz “kriminalno” jer sam sve vreme imao utisak da je ovu priču ispričao/napisao neko umešniji ovo bi izgledalo mnogo, mnogo bolje…

Šta reći kada i povremene psovke koje (opšte poznata bazična karakteristika domaćih ostvarenja) izgovaraju neki likovi ovde deluju i bez duha i bez (bitnije) efekta… Psovkama se obično smejemo…takav smo narod. U “Tragu divljači” psovke su bačene u “vetar” bez bilo kakvog efekta…

Sad ćete pomisliti da je ovaj film pun psovki a one ovde ’em što ih ima veoma malo ’em su totalno nebitne. Izdvojio sam ih kao sitan primer “zamajavanja” kojim se puni predugih 110-ak minuta.

Mnogo veći problem su čitavi dugi i važni segmenti u filmu kojima nas scenaristi naprosto zamajavaju tj. zajebavaju.

Nemam ništa protiv MekGafina u filmu (znate to vam je “ono” što je mnogo bitnije likovima u tom filmu nego publici…tipa Malteški soko, Rosebud…itd..) ali kada pravite zaplet tj. film upravo na ovakav način gde je u fokusu nekakva misterija (pojačana sa još par misterija koje se dese u međuvremenu) veoma je bitan način kako će te sve to razrešiti.

Dakle, ne insistiram ja na misteriji, na trileru, na dramatici, na bitnosti svega ovog što posmatramo u “Tragu divljači”. Na tome insistira scenario, način kako je ovaj film vizuelno i žanrovski ukalupljen.

Ako na kraju odlučite da ništa iz same priče, iz tih MekGafina, nije bitno, ne samo za nas publiku već i za sve akteru, onda ste omašili čitav fudbal.

“Trag divljači” bi mnogo bolje funkcionisao da je u pitanju satira ili crna komedija a ne nekakva ozbiljna politička drama.

Žika Pavlović bi umeo da tako nešto napravi… Da li bi bilo bolje ? Verovatno. U svakom slučaju bilo bi znatno pamtljivije… kao ona scena kada novinar Bucalo stiže do gimnazije i gleda kroz prozor kako tetkice slušaju, igraju i vesele se uz nekog narodnjaka. Ona deluje autentičnije i pavlovićevskije od svih ostalih scena u “Tragu divljači”.

Na skali od (1-6) ocena: 3/3-

Biograf
Biograf

Direktor, vlasnik i suvlasnik kompanije BVIZ LTD koja je osnovana sa ciljem obeležavanja, praćenja i čuvanja ugleda lika i dela Bozze Vampira iz Zemuna. Poslednjih godina, nakon što se Bozza povukao iz javnog života, BVIZ LTD na čelu sa sjajnim Biografom, krpi kraj sa krajem pišući recenzije onih filmova koje je, uglavnom, retko ko i gledao a još ređe i čitao (te recenzije)...

- autor je svih epizoda na ovom sajtu

Nagrade:
VEMI za najbolji night soap (1999, 2001);
VOSKAR za sporedne efekte (2003);
VULICER za najbolji roman u kategoriji "Romani sa Bozzom Vampirom" (2004)

V- je prvo slovo reči VAMPIR

Articles: 1085

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.