Morgan je klinac koji, osim Princ Valijant frizure, ima problem i sa komšijskim dečacima koji ga maltretiraju. Nije mu lako jer tek što se preselio sa svojim roditeljima u novi kraj a biće mu još teže kad njegov voljeni deda dobije srčani udar i umre pred Morganovim očima.

Nakon sahrane odlazi po prvi put na letnji kamp (koji je već bio planiran ranije). Kamp ko kamp naravno da se nalazi pored jezera (koje nije Kristalno) i naravno da su instruktori smešni i napaljeni (ali ne kao u Wet Hot American Summer (2001)).

Već prve večeri, pored logorske vatre, deci će biti ispričana užasna, strašna i “istinita” priča o Doktoru. Doktor je imao kolibu baš na mestu kampa i voleo je da tokom dana leči a tokom noći, u svom podrumu, voleo je da se igra “doktora”. Kidnapovao bi svoje žrtve i radio operacije pretvarujući ih u monstrume. Na kraju je takvu “operaciju” obavio i nad svojom (radoznalom) ženom i decom. Brrrr……

Morgan već odavno ima noćne more (povezane sa vodom) te ne treba čuditi što te iste noći vidi priliku sa maskom koja izlazi iz njegove kabine (za spavanje) dok se vraćao iz druge kabine (za kenjanje). Instruktori i vođa kampa ne veruju mi ni reč i ubeđuju ga da je sve izmaštao (kao posledica njegovih loših snova)
Naravno da nije.

Ovde stajem sa opisom jer verujem da mnogi od vas predviđaju gde nas ova priča vodi (kamp, deca, jezero, strašne priče i još strašnije maskirane prilike). I ja sam isto pomislio ali scenarista Andy Greskoviak i režiser Daniel DelPurgatorio odlučili su da nas ovog puta povedu nekim drugim i ne baš očekivanim stazama.
To je i najbolji začin “Marshmallow”-a (inače slatkiš koji Morgan obožava), ta originalnost zapleta (i raspleta) koja, nakon što ga pogledate, i nije baš toliko originalno koliko je Greskoviak fino uklopio (pozajmio) neke stare ideje i ovde ih, umiksano, prezentovao.

Ono što “Marshmallow” ne uspeva jeste da izgradi zaista pravu tenziju tako da ovih 90ak minuta deluju i predugo za ovu priču. Mada su deca glumci korektni za neke odrasle to i ne bih rekao i možda se upravo tu najviše vidi koliko je budžet bio skroman.
Imajući u vidu upravo to (budžet) “Marshmallow” nam isporučuje i više nego što smo očekivali.
Na skali od (1-6) ocena: 3
recenzija: Gimitrije Verzić, duh sa dva plava oka





