Čarli Heler (koje glumi Rami Malek, ujedno i producent filma) je genijalac za kripto tehnologije i zaposlen je u CIA. On je čovek koji je napravio ili radio na gotovo svim njihovimsiguronosnim (kompjuterskim) protokolima…i ne samo to…odličan je u razbijanju šifara…a i brzo kuca po tastaturi.
Slobodno vreme provodi sa svojom lepom suprugom Sarom (Rachel Brosnahan) na farmi i mašta o tome da popravi stari pajper (koji je dobio na poklon od nje) i napravi jedan krug iznad svoje kuće…
Sija sunce, trava miriše
pevaju Čarli i Sarli
Srce moje kuca za tebe,
najbolje je kad si kod kuće
Ali avaj… Sara odlazi na službeni put u London i tamo je (na žalost Čarlija ali na sreću bioskopske publike jer bez toga ne bi bilo filma) koknu teroristi.

Čarli, onako genijalan ali suštinski smotan, ipak veoma brzo ukapira da se njegovi poslodavci (znači CIA) i nisu baš pretrgli da uhvate ove krivce te odlučuje da preuzme stvari u svoje (ne baš snažne) ruke.
To uspeva zahvaljujući kompromitujućim podacima u vezi nadređenih koje mu je prosledio jedan tajni kontakt a koji bi, kada bi bili objavljeni, izazvali potrese ne samo u CIA već i u političkim krugovima.
Tu informaciju koristi za ucenu. Moraju ga obučiti/pretvoriti u profesionalnog ubicu jer želi lično da pobije svakog od terorista koji su učestvovali u smaknuću njegove voljene supruge.
Pomoć/obuku mu pruža veteran, narednik Henderson (Laurence Fishburne) dok paralelno njihovi šefovi pokušavaju da otkriju gde je Čarli sakrio te tajne (i loše po njih) dokumente. Ako ih pronađu taman mogu da Hendersona iskoriste da umesto džiu džica treninga Čarliju pruži “pomoć” u lomljenu (Čarlijevog) vrata…”nesrećnim” slučajem.

Ako vam je ovaj zaplet možda malo poznat siguran sam da to nije zbog toga što ste gledali prvu ekranizaciju istoimenog romana iz 1981 godine.
“Amater” (ovaj iz 2025) je tehno-akcioni triler u stilu nekih starih sličnih filmova iz ’90ih godina (kada su se ovakvi projekti još uvek negovali u velikim holivudskim studijama).
Usamljeni pojedinac željan (pravedne) osvete koji mora da se čuva i od ubica koje juri ali (još više) od sopstvene agencije koja ga proglašava “državnim neprijateljem” je nešto smo mnogo puta viđali…ali ne možda i u poslednje vreme.

Možda upravo zbog toga (ali nesumnjivo i neospornih kvaliteta koje poseduje u vidu relativno zanimljivog i, u granicama prosečnog IQ, logičnog zapleta i par dobrih sekvenci) “Amater” upada u grupu boljih filmova…u odnosu na ono što nam trenutno u većini stiže iz Holivuda.
Nije to baš i neka velika preporuka…ali budemo zadovoljni i malim stvarima…
Na skali od (1-6) ocena: 3/3+