Kultna američka tinejdž drama iz 1985 lansirala je nekoliko zvezdanih karijera a John Hughes-a postavila na mesto osobe koje će redefinisati i kreirati novi holivudski pogled na omladinski film i savremenu komediju. Ali o Hughes-u sam već pisao mnogo puta.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/05/breakfastclub.jpg)
Zato hajmo malo o Simple Minds-u i njihovom ubedljivo najvećem hitu zbog kojeg su i postali veliki bend. Paradoksalno to je pesma koju oni nisu komponovali već samo otpevali…
Ili malo o Judd Nelsonu (Fandango (1985)) koji je bio među najtalentovanijima u toj Brat Pack ekipi ali je zbog svog stava i svojih (loših) navika početkom devedesetih načisto upropastio svoju karijeru (nakratko je vrativši serijom “Suddenly Sussan”).
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/05/season-2.jpg)
Ili šta reći a “ne zaplakati” o Molly Ringwald koja je tih godina bila ubedljivo najveća tinejdž zvezda.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2020/07/The.Breakfast.Club_.1985-1-1024x555.jpg)
Dobro…Emilio Estevez je uspeo da ima kakav takav=nekakav kontinuitet tokom devedesetih u nizu relativno poznatih ali uglavnom očajnih filmova. Mada, njega gluma i nije toliko zanimala… a u svakom slučaju ima dovoljno (porodičnog) blaga da mu filmovi poput ovog dole (u kome se pojavljuje ubogi Judd Nelson) nisu potrebni radi preživljavanja.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2023/05/MostDangerousGame-1024x576.jpg)
Kao što vidite “Jutarnji klub” je baš lansirao karijere…
Elem, vratimo se mi njemu, kada ga već pominjem.
Ova priča o grupici tinejdžera iz različitih socijalnih i društvenih grupa koji se u subotu, 24 marta 1984, po kazni, nađu u sedam ujutru u detention-u (Detention vam je kazna u američkim školama koja se sastoji u tome da učenici, obično nakon nastave, moraju neko vreme da provedu u posebnoj učionici gde će raditi neke dodatne dužnosti ili zadatke).
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2020/07/The.Breakfast.Club_.1985-5-1024x555.jpg)
U kazni moraju ostati čitav dan a u toj praznoj školi (subota je) sa njima je samo zamenik direktora koji se trudi da oni “kvalitetno” provedu to vreme.
A to je da sastave esej od 1000 reči (sa temom “Ko sam ja”) i da se do 16:00h ne mrdnu sa mesta niti međusobno domunđavaju.
Podsećam, to su osamdesete, nije bilo mobilnih telefona/interneta te hteli ili ne hteli deca su tada morala međusobno pričati.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2020/07/The.Breakfast.Club_.1985-4-1024x555.jpg)
A kada počne priča ona traje svih devedesetak minuta filma… i to i neke ozbiljne teme.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2020/07/The.Breakfast.Club_.1985-3-1024x555.jpg)
Ne mislim da je ikada našoj publici ovaj film toliko značio koliko su se Amerikanci na njega “naložili” i zbog čega je tamo stekao kultni status.
Hughes-ovi dijalozi su često na granici trenutnog dobrog “ukusa” (i danas svakako ne bi mogao biti snimljen sa tim rečenicama) ali ne u smislu nekakvih pogrdnih reči nego načina kako se ovde tretira ženski lik.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2020/07/The.Breakfast.Club_.1985-2-1024x555.jpg)
Da odmah pojasnim, nije to nekakav stav autora (Hughes je ovde kompletni autor), već je to odnos “princeze” i “kriminalca” (kada budete gledali znaćete na koga se referiram) i takvi grubi smo definitivno bili tih godina…odnosno nismo zbog toga dizali “revolucije”.
Da li smo zbog toga ispali lošiji ljudi ne znam ali svakako nismo oblikovani u mekušce kao što su postale današnje generacije.
"Ne kenjaj matori !" poručuje mi moj klinac dok pišem prethodne redove...
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2020/07/The.Breakfast.Club_.1985-6-1024x555.jpg)
Elem, “The Breakfast Club” više liči na adaptirani pozorišni komad sa ulogama koje kao da su i kreirane na pozorišnoj sceni a ovde prenete na “platno”.
Hughes povremeno razbija taj teatralni ritam nekavim “akcionim” sekvencama (u kojima deca jurcaju po praznoj školi) ali to ne pomaže mnogo u popravaljanju krajnje utiska.
Utiska koji nije loš…ni nešto mnogo,mnogo dobar.
Na skali od (1-6) ocena: 3/3+