Ova mala indie* drama “WInter’s Bone” je te 2010 godine uspela da osvoji čak četiri nominacije u najvažnjijim Oskar kategorijama i završila je na mnogim top10Filmova2010godine kritičarskim (mislim na američke) listama. Kako je i zašto “Winter’s Bone” koji, budimo realni, izgleda kao neka prosečna soc-realistička evropska drama koju bi napr. potpisao Goran Paskaljević (kada je raspoložen), imao toliki uspeh nećete saznati u ovom tekstu.

Negde u predelima Ozarka u Misuriju, tamo gde je i Bog okrenuo leđa (a sudeći po jadu i bedi u kojoj ovi ljudi žive moguće je da je tada obavio i veliku nuždu), živi sedamnaestogodišnja Ree Dolly sa dvanaestogodišnjim bratom i šestogodišnjom sestrom. Tu je je i majka, bolesna, nemoćna, nema i na lekovima.
Otac Jessup je nekud nestao a Ree saznaje da ukoliko se ne pojavi (Jessup) na predstojećem suđenju biće im oduzeta kuća i imanje jer ih je založio za kauciju.

Ree glumi tada dvadesetogodišnja Jennifer No Hard Feelings aka Devojka za sve (2023) Lawrence kojoj će ova uloga doneti prvu nominaciju za Oskara i svakako joj lansirati karijeru.

Niko ne želi pomoći Ree u potrazi za ocem pa čak ni njen stric (rođeni brat Jessupa) Teardrop (kojeg glumi John Hawkes kojeg možda znate iz niza filmova u kojima je glumio upečatljive epizode a ja ga najviše prepoznajem po seriji Deadwood, jednoj od mnogih o kojoj nikako da napišem bar par reči hvale).

Jedini način da zarade nekakve pare u ovoj američkoj vukojebini jeste pravljenje kreka ili bavljenje nekim drugim kriminalnim radnjama i zaista ne mogu da verujem da su Amerikanci (mislim na žiri u Sandensu gde je ovaj film doživeo svoju premijeru) bili toliko zapanjeni prikazom ovih nesretnih likova i ovih nesretnih života.
Mislim, nije ovo ni prvi ni poslednji film koji nam je prikazao tu ružnu i tužnu ali pre svega realnu stranu američkog života/sna u provinciji. Amerika je odavno postala zemlja paradoksa/kotrasta i sa jedne strane ima najveći broj beskućnika a sa druge najveći broj bilijardera.

Ono što ipak jeste definitivno bila novina (i zbog kojeg je ovaj film, budimo realni, zaista i bio primećen i “guran”) je to što nam je ova kompletna priča Debre Granik (koja je potpisala i scenario i režiju) prikazana iz ženske perspektive.
Ne samo da pratimo putešestvije tinejdžerke Rite za ocem (ili možda njegovim kostima?) već i svi sa kojima se susreće i koji joj mogu pružiti ključne informacije ili joj slomiti ključnu kost su žene.
Žene su ovde i majke i siledžije i sestre i ljubavnice i ubice i supruge i opet, uopšte ne sumnjam da se ovako i živelo i živi u toj fucking Americi (plus je priča zasnovano na istinitom događaju).
“Winter’s Bone” je dobar film, Jennifer Lawrence je ovde pokazala a u kasnijim ostvarenjima i dokazala svoj glumački talenat i ovo je, zaista loše napisan, zaključak teksta…bolje (ni)je moglo (mislim na tekst)
Na skali od (1-6) ocena: 3/3+





