Sotto il vestito niente aka Nothing Underneath (1985)

Zbog velikog uspeha ovog filma Vanzina snima i simbolični nastavak 1988 godine.
 Vrelo giallo leto vam konačno predstavlja jedan pravi "vreli" film koji pripada tzv. post giallo fazi i koji je te '85 u Italiji bio gledaniji od i The Goonies (1985) i od "Pobesnelog Maksa 3"...

Režija: Carlo Vanzina
Glume: Tom Schanley, Renée Simonsen, Donald Pleasence,Nicola Perring


O čemu se ovde radi: 

Šumski rendžer Bob šetka se Jeloustoun nacionalim parkom kada iznenda dobije “viziju” da neko želi da ubije njegovu sestru bliznakinju Dženifer.

Problem je što je Dženifer manekenka model koja se trenutno nalazi u Milanu te Bob, brže bolje, seda u džip pa u avion, pravac Milano.

Tamo otkriva da je Dženifer nestala a tajanstveni ubica počinje da vreba (makazama) druge zgodne manekenke.


Ključna reč iz naziva filma:

niente


Ako bi opisao jednom rečju ovaj film koju bi reč upotrebio:

čipke


Ima li tu nešto zanimljivo ?

Iz nekog razloga, propustio sam da napravim svoje screenshot-ove iz filma te sam uglavnom sve slike pozajmio sa IMDB sajta. Hoću reći nisam ih ja birao nego nisam imao drugi izbor.

Dovoljno me dobro znate da budete uvereni da ovakve nikada ne bih izabrao. Ja uvek u giallo prvo pokušam da nađem nekog fiću.

Osim spotovske vizuelne estetike koju ovde uveliko baštini režiser Carlo Vanzina, “Nothing Underneath” je očigledan pokušaja imitacije stila Brajana De Palme (što ni producenti nisu krili) pre svega njegovih tada popularnih erotskih trilera Dressed to Kill aka Obučena da ubije (1980) ili “Body Doble” (koji je premijeru imao tek godinu dana ranije tj. 1984). A ni telepatska veza između braća i sestara nije nešto što nismo gledali kod De Palme.

Mada je ovo film sasvim sigurno deo završnog post giallo talasa kada su mnogi i u Italiji odbijali da svojim filmovima udenu i tu oznaku (jer giallo je tada postao “sramotni” žanr) ipak je “The Last Shot” (još jedan od naziva pod kojim se prikazivao) sjajan primerak euro exploatation-a, ne zato što je sam film nešto mnogo dobar, već kako lagano i bez srama (sramotni 😉 ) “pozajmljuje” i ideje i vizuelne koncepte drugih filmova.


Šta je dobro u ovom filmu ?

Već sam to dobro pomenuo. Meni je bilo super zabavno da gledam ove pokušaje imitacije De Palminog stila.

Ovo je napad bor mašinom. Da mi je samo znati gde je to mogao Vanzini da vidi, pogotovo te 1985 godine ? 🙂

Takođe, ovo je vizuelno lepo produciran film.

kada kažem lepo ne mislim samo zbog ovih scena

Šta je još dobro u filmu ?

Donald Pleasence.

U stvari on je ovde baš loš i kao da nema pojma o čemu se radi u filmu u tih par scena u kojima se pojavljuje kao inspektor.

Ali i takav, meni je Pleasence uvek bio uživanje za gledanje.


Šta je loše u ovom filmu ?

Kada imitiraš majstora potrudi se da to bude maksimalno dobro. Nažalost Carlo Vanzina je Brajan De Palma isto onoliko koliko sam ja duh sa dva plava oka.

Doduše, muziku potpisuje Pino Donaggio…tu su barem išli na sigurno


Šta je još loše u ovom filmu ?

Pravog zapleta praktično i nema. On služi da popuni vreme između “glamura” na sceni i skidanja van scene i tih podnošljivo naivno koreografisanih ubistava.

Da ne bude zabune, osim česte golotinje ovo je inače prilično čedan film za mnoge koji su se krili iza giallo odrednice.


Postoje li bolji filmovi od ovog ?

Imate li neki predlog sa kojim pitanjima da zamenim ove “Postoji li bolji/lošiji..” ?

Postoje li lošiji filmovi od ovog ?

Pada mi na pamet jedan tematski sličan ali možda atraktivniji film. Glumi Serena Grandi. Šta kažete, da li da ovog vrelog giallo leta napišem par reči i o njemu ?

Vredi li ovo gledati ?

Meni je bio zabavan

Zaključak za kraj:

Verovali ili ne, producenti su prvo predložili Michelangelo Antonioniu da režira ovaj film. Dobro, u početku je to bilo i zamišljeno kao ekranizacija istoimenog romana kojeg je napisao jedan modni fotograf a tek posle je upravo ovakav.

Imajući u vidu da je 1985 godine Antonioni doživeo moždani udar kojim je praktično okončana njegova režiserska karijera u nekoj drugoj dimenziji “Sotto il vestito niente” bi bilo njegovo poslednje ostvarenje.

Na skali od (1-6) ocena: 3/2+

recenzija: Gimitrije Verzić, duh sa dva plava oka

Gimitrije Verzić (Tihi)
Gimitrije Verzić (Tihi)

Čuveni duh sa plavim okom (a od susreta sa Bozzom postao je duh sa dva plava oka), propali kandidat za kandidata studenta filmske režije i beskompromisni (takođe propali) filmski kritičar koga ste svi imali priliku da upoznate u prelomnoj, epoholno dvodelnoj epizodi "Bioskop Sloboda" Svojim autorskim tekstovima o filmu on će definitivno oplemeniti ovaj prostor.
Takođe, Gimitrije fanatično gleda televiziju pa možemo očekivati i njegove tekstove na tu temu. Od 1.11.2023 gurnut je u ilegalu.

Articles: 144

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.