Kada sam izlazio iz sale nakon gledanja “The Housemaid” začuh početak razgovara. “Kakav film!” reče ona njemu. “Da, zaista, kakav film…” pomislih i ja ali pre svega pomislih nešto drugo:
– “Ko to još ide u bioskop sa nekim u društvu ? Svašta….”
Dragi čitaoci, znate i sami da Biograf i nije baš normalan...gledalac. Treba takođe imati u vidu da mu je neko pravio društvo tokom gledanja nekog filma u bioskopu (ako ne računamo na porodicu koju više i nema) još u prošlom veku.
primedba DeHičkoka

“The Housemaid” je američki erotski psihološki triler film iz 2025. godine u režiji Paul A Simple Favor aka Slatka mala tajna (2018) Feig, baziran na bestseler romanu iz 2022. godine istog naziva autorke Freida McFadden (inače po profesiji neurolog) . Priča prati Millie (koju glumi Sydney Immaculate aka Bezgrešna (2024) Sweeney), mladu ženu sa problematičnom prošlošću koja prihvata posao kućne pomoćnice (uz sobu u potkrovlju) kod bogatog para Nina (Amanda Letters to Juliet (2010) Seyfried) i Andrew Winchester (Brandon Drop aka Igra straha (2025) Sklenar). Ono što počinje kao posao iz snova (ili bolje rečeno jedini “normalni” posao koji bi Millie u datim okolnostima mogla prihvatiti) pretvara se u opasnu igru spletki, paranoje i konačno, borbe za život u kome gledaoci, bar u prvih 30ak minuta, zaista ne znaju kome mogu verovati i ko je ovde lud…
a onda sledi još nekih 100 minuta filma
Odmah da vam kažem. Nije mi se nešto svidela “Kućna pomoćnica” pa bila ona i Sydney Sweeney. To naravno ništa ne znači jer se već planira nastavak (postoje još čak 3 napisana romana iz serijala) jer je sa skromnim budžetom od oko 30ak miliona dolara već globalno veoma blizu zaradi od 200 miliona (a još uvek se prikazuje u bioskopima).

Takođe, nema sumnje da će se nekima ovo baš svideti jer “over the top” završnica zaista zalazi u neka rešenja koja uopšte nismo navikli da gledamo u savremenim američkim mejnstrim filmovima.
U stvari, na planu zapleta i što se tiče glume i nemam nekih (većih) primedbi. Meni smeta “egzekucija” Paul Feig mada, opet, ne znam ni sam koliko je on kriv a koliko je tome doprinela scenaristička adaptacija.

Pre svega “The Housemaid” je predug. Bio bi znatno efektniji i bolji da je trajao bar 20ak minuta kraće. Problem pravi i suvišna apsolutno razvučena i nepotrebna ekspozicija koja gotovo načisto osakati dinamiku i tempo (koji je i do tada već bio relativno spor) filma kada u poslednjoj trećini dobijamo jedan narativni segment u kome nam neko do detalja objašnjava zašto je i šta je to tačno uradio…
Ako je osnovna vrlina filmske umetnosti upravo u tome što može da nam nešto vizuelno, bez reči, razumljivim vizuelnim rečnikom pokaže onda je “The Housemaid” sušta suprotnost tome (u toj završnici).
Strašno sam se dosađivao u tom delu filma i neverovatnih (u smislu dal’ je moguće da tako nešto neko kaže) par replika pri kraju nisu mogli da ponište prethodni utisak.
Na skali od (1-6) ocena: 2 (3)*
*da je Biograf bio sa nekim u društvu, sa nekim sa kojim je mogao da podeli emocije i tokom gledanja i nakon gledanja ovog filma, siguran sam da bi mu dao bar trojku (primedba DeHičkoka)





