Poslednji film Sam Raima koji sam pogledao u bioskopu beše “Spiderman 2”. Tada, 2004 godine, uopšte nisam voleo taj film. Posle sam ga baš zavoleo. A što se tiče Raim-ovih filmova njih sam voleo od prvog.

Dvoje kolega ostaju zaglavljeni na pustom ostrvu kao jedini koji su preživeli avionsku nesreću. Kako bi na ostrvu opstali primorani su da pređašnje događaje i patnje ostave po strani i uz borbu volje i pameti izvuku živu glavu.
iz reklamnog materijala koji vam otkriva radnju ali ne otkriva poentu
Ono bitno što su izostavili (apropo poente koju sam kao reč totalno pogrešno upotrebio u ovom kontekstu) jeste da je šef nadmeni drkadžija Bradley (veoma dobri Dylan Caddo Lake aka Jezero Kado (2024) O’Brien) koji je došao na to mesto jer je umro vlasnik firme koji je, divnim čudom, i tata na Bradley-a.
Ni Lindu (veoma dobra Rachel Game Night aka Noćne igre(2018) McAdams) nije nimalo lako voleti. Ova vredna i sposobna analitičarka u firmi kojoj je pokojni vlasnik obećao unapređenje a novi zapretio otkazom nema baš neku veću socijalnu inteligenciju a ukupnom utisku nimalo bolje ne doprinose i neke njene druge osobine, poput toga da obožava tuna sendvič ali da ostatke sendviča ne briše sa brade…

Na ostrvu se menja dinamika odnosa između njih dvoje. Bradley ne samo da je povređen već je prilično nesposoban da se snađe u igri preživljavanja dok Linda ovde otkriva svoj pravi potencijal a i to da nije bilo uzaludno što je veliki fan rijaliti serijala “Survival” i da je pročitala/pogledala gomile materijala na tu temu.
Pošto je ovde ipak režiser Sam Raimi a scenario pozajmljuje momente iz StivenKing/RobRajner/KetiBejts/DžejmsKan “Misery” (ako niste gledali ovaj biser iz 1990 godine šta čekate?) pretpostavljate da vas očekuje kombinacija crne komedije i trilera koja je u nekim momentima zaista super zabavna.

I zaista je tako u scenama u kojima prepoznajate Raime-ove tipične vizuelne dosetke koje su i u bioskopu izazvali najviše reakcija i često smeha.
Ipak njih nema dovoljno u ovom predugom filmu (115 minuta za ovakvu jednostavnu priču sa praktično samo dvoje protagonista je previše) da bi “Send Help” postao nekakav klasik. Naročito što je sama završnica i najslabiji deo filma.
Ono što defintivno jeste “Send Help” je filmska zabava na koju će te potrošiti neko vreme a potom je i brzo zaboraviti. “Fast fud” ali ukusan…
Na skali od (1-6) ocena: 3/3+





