Horror Express aka Pánico en el Transiberiano aka Voz užasa (1972)

Jednoga dana jedan je mačak kupio kartu za voz za Čačak

Za film koji je nastao praktično slučajno bez plana, bez kraja i konca, “Horror Express” je ispao sasvim solidno. Teli Savalas (Telly Savalas) bio pod ugovorom i upravo je završio jedan film sa režiserom Eugenom Martinom te hajde, kada si već tu, da snimimo i ovaj. Voz i njegove kulise su ostale sa jednog drugog projekta pa je bilo šteta da se bace. A kada su i Piter Kašing (Peter Cushing) i Kristofer Li (Christopher Lee) pristali da se pojave, “Horror Express” je definitivno mogao da krene na svoje putovanje.

Priča nije (sa štapa i kanapa), da budem blagonaklon, besmislena, dotiče neke poznate teme ali ih ubacuje u taj, ne baš puno puta korišćen, “vozni” koncept. Naučnik ukrca sanduk sa skeletonom/mumijom u transibirski ekspres voz koji putuje za Evropu. Naravno, ubrzo to biće oživi i svi putnici (šarolika galerija, od grofica do ludih “popova”) će se naći u životnoj opasnosti.

Zanimljivo je kako film lagano menja horor podžanrove te počne kao “monster” a završi kao “zombie”. Uvek je lepo videti Lija i Kašinga iz doba kada su bili najveće horor zvezde, a Teli Savalas u svojih (ne više od desetak) nekoliko minuta udahne dovoljno živosti i žestine u ovaj, prilično “ravan”, film da ga po inerciji pogledate do kraja.

Zašto onda tako niska ocena na kraju verovato se pitate ? Odgovor je prilično jednostavan. Sve ono prethodno pobrojano ne može da ispravi neiventivnu režiju, scenario prepun rupa, postavku koja bi više funkcionisala u nekoj parodiji, i loše praktične specijalne efekte (koje ipak moramo uvažiti kao produkt svog vremena i veoma malog bužeta te mi je ova zamerka i najmanje relevantna).

Nema ovde ničega pamtljivog osim možda zgodne muzičke teme.

Ali opet, čini mi se da je ova britanska produkcija snimljena u Španiji pod strašnim nazivom “Horror Express” mogla postati klasik B filma, da je samo više vremena posvećeno štimovanju scenarija, dodatnim snimajućim danima i malo većem budžetu (i sasvim moguće prepušten nekom talentovanijem režiseru). Početna ideja je imala potencijala.

Na skali od (1-6) ocena: 2

recenzija: Gimitrije Verzićduh sa dva plava oka

Gimitrije Verzić (Tihi)
Gimitrije Verzić (Tihi)

Čuveni duh sa plavim okom (a od susreta sa Bozzom postao je duh sa dva plava oka), propali kandidat za kandidata studenta filmske režije i beskompromisni (takođe propali) filmski kritičar koga ste svi imali priliku da upoznate u prelomnoj, epoholno dvodelnoj epizodi "Bioskop Sloboda" Svojim autorskim tekstovima o filmu on će definitivno oplemeniti ovaj prostor.
Takođe, Gimitrije fanatično gleda televiziju pa možemo očekivati i njegove tekstove na tu temu. Od 1.11.2023 gurnut je u ilegalu.

Articles: 143

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.