DTF St. Louis aka DTF Sent Luis (2026)

U ovoj mračno-humorističnoj seriji, ljubavni trougao između troje odraslih u krizi srednjih godina dovodi do smrti jednog od njih.

“DTF St. Louis” nije serija koju treba bindžovati niti je pogledati za jedan vikend. Čini mi se da najbolje funkcioniše u “malim dozama” upravo onako kako je i emitovan na HBO Max od prvog marta do dvanaestog aprila ove godine.

Ja sam je izbindžovao za jedan dan.

“DTF Sent Luis” započinje prvu epizodu i uvodne scene kao prikaz svakodnevnih života i rutina dva tipa koji ubrzo postaju bliski prijatelji.

Jason The Gift (2015) Bateman je Clark Forrest, prefinjeni meteorolog na lokalnom TV kanalu, a David Violent Night aka Divlja noć (2022) Harbour je Floyd Smernitch, dobrodušni ali neuredni tumač znakovnog jezika za gluve koji će se poslovno povezati/upoznati tokom jedne oluje dok je Clark, zajedno sa Floyd-om, bio uživo u programu.

Floyd ima suprugu Carol, koju igra Linda Cardellini i tinejdžerskog pastorka sa posebnim problemima. Clark je takođe u braku i ima dve devojčice. Na porodičnoj zabavi se zbližavaju preko zajedničkih frustracija sa stagnirajućim/monotonim/bez uzbuđenja brakovima i rutinama u koje ljudi njihovih godina upadaju.

Clark upoznaje Floyda sa aplikacijom po kojoj je serija dobila ime, DTF je skraćenica od Down To Fuck, aplikacija za ljude u braku (mada nije obavezno) koji traže aferu i seks bez obaveza.

Epizoda je struktuirana u vremenskim skokovima od po nekoliko nedelja (godina je 2018) i negde posle dvadesetak minuta vidimo scenu, toaletu napuštenog javnog bazena, u kojoj je jedan od naše dvojce junaka mrtav…ono, načisto…

Na scenu tada stupaju dva veoma različita detektiva i po godinama i po životnim stavovima (koje igraju Richard Jenkins i Joy Sunday) i mi shvatamo, ako niste gledali trejler i ništa o ovoj seriji do samog gledanja niste znali, da je “DTF St. Louis” i “who done it” misterija a ne samo uvrnuta dramska komedija.

Serija ima sedam epizoda a Steven Conrad, autor ove serije koje se inače bavio meteorolozima u onom ipak simpatičnom The Weather Man (2005) sa Nikolas Kejdžom, veoma pažljivo i intrigantno prikazuje nam deliće slagalice tako što nas vraća (neki bi rekli tumba ali mislim da nije tako) u neke događaje iz prošlosti i otkrivajući sasvim drugačiju perspektivu onog što smo mislili da se desilo.

Svi glumci a pre svega vodeći trio su ovde što bi rekli “brilijantni” a pošto je tema (kada se otkrije) i dalje “pipava” za mejnstrim serije dodatno je uživanje gledati poznate glumce u ne baš uobičajenim okolnostima za njih.

Mislim zaista da bi mi serija više legla da sam je gledao jednom nedeljno jer uglavnom nas svaka epizoda baci “u rebus” (ali ne samo u smislu “who done it” zapleta) jer taman mislimo da zaista “znamo” ko je zaista neki lik da bi već u sledećoj otkrili jedan novi dodatni sloj kompleksnosti ovih karaktera.

Taman da imate o čemu da razmišljate dok čekate novu epizodu. Mane su da je verovatno imala neku epizodu viška (ko mi je kriv što sam bindžovao) i da možda konačna poruka i razrešenje nije ostavilo nikakav “katarzičan” utisak…što možda i nije bio cilj serije ali nekako više cenim kada me one (serije) emotivno “pomere”.

Na skali od (1-5) ocena: 4-/3+

recenzija: DeHičkok

DeHičkok
DeHičkok

Uvek neozbiljan osim ako je ozbiljan. Poznat kao ljubitelj TV serija, De Palme i Hičkoka, ovaj naš već stari član dolazi sa virtuelnih mesta poznatih kao Znak Sagite/Darkwood. Ne pije, ne puši i ne psuje. Omiljen mu je junak Bozza Vampir a omiljena boja žuta (giallo). Zadužen je da pokrije sve što može da se prekrije..

Articles: 283

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.