Il conformista (1970)

26.11.2018 umro je Bernando Bertoluči.

Ponovo smo u 1970 godini. Italija. Godina u kojoj nam je ta zemlja podarila pregršt zanimljivih naslova poput Arđentove “The Bird with the Crystal Plumage“, Bud Spenser&Terence Hill vestern komedije “They Call Me Trinity” ali i De Sikinu “The Garden of the Finzi-Contins“.

De Sikin film je osvojio oskara za najbolji film van engleskog govornog područja ali fascinantno je to što se iste te (1970) godine još jedan film okitio oskarom.  O njemu smo već pisali, “Investigation of a Citizen Above Suspsicion“.  “Vrt Finci-Kontinievih” je osvojio oskara za 1971 (jer je premijerno prikazan u decembru 1970 a u Americi 1971). I tako, u obilju  filmova (a neke nismo nismo ni pomenuli) jedan, fascinatan u svakom pogledu, stigao nam je takođe iz Italije te daleke sedamdesete.

Snimljen po romanu Alberta Moravie ali, pre svega, po scenariju i režiji Bernarda Bertoluccia, uz snimateljski doktorat Vitoria Storara, “Konformista” je autentično remek delo svetske kinematografije i jedan od onih ostvarenja  kojima možemo sasvim slobodno natrljati nos onima koji ne misle da je  film i umetnost.

Fašizam je oduvek bio bolna tačka italijanske istorije.  Činjenica da je jedan veliki narod poput njihovog prilično lako podlegao Musolinijevim dražima/lažima dokaz koliko je  ljudska priroda krhka. “O sole mio”  i pica kaprićoza, uz žal za mladost tj. grande Rome, transformisala je malog Benita u velikog Il Ducea… što bi rekao Bernardo B., beše to danak konformizmu.  Kritici fašizma Bertoluči se, uz još mnoge italijanske autore, često vraćao u svojim delima.

Glavni junak Marčelo (brilijantni Jean-Louis Trintignant) je običan čovek koji želi, kako sam kaže, da postane normalan i uklopljen u društvo. Da bi to učinio potrebno je da učini samo dve stvari. Prva, da se oženi i time spreči bilo kakve pomisli (drugih a i sebe) o svojoj homoseksualnoj orjentaciji . Druga stvar koju će preduzeti biće, normalno,  članstvo u vladajućoj partiji. Dobro je za karijeru biti član vladajućih stranaka, i sada u Srbiji, i tada u Italiji…pa bile one i fašističke.

 I dok mu planovi za venčanje relativno fino napreduju uprkos ambivaletnom odnosu koji ima ka svojoj verenici (a i budućoj tašti) uključenje u fašističku tajnu policiju donosi probleme. Ključnu ulogu u njegovoj laganoj inicijaciji u partiju pružiće mu njegov slep prijatelj sa radija koji se, naravno, zove Italo. O tome da slepac vodi druge pisao je i Domanović. Italovo slepilo ovde predstavlja alegorijsko viđenje čitavog društva. Nije dobri Italo ovde nekakav vođa, on je samo  obični čovek uveren da čini pravu stvar.  U jednom (od mnogih) fascinatnih trenutaka Italo poručuje Marčelu da je baš dobro što je postao fašista i da je to pravi put i za njega i za sve nas i da on, Italo, a to znaju svi ,nikada ne greši.  Dok izgovara te reči  kamera klizi ka Italovim nogama i otkriva da onaj koji nikada ne greši nosi rasparane čarape i cipele.

 Bertoluči je, uz pomoć Storarove magije, svaki kadar ovog filma zamislio kao sliku jedinstvenog kolorita. Poigravanje senkama i svetlošću, pitoreskni pejzaži, široki planovi kombinovani sa portretima daju predivan, izuzetan,  vizuelni pečat filmu. i”Il Conformista” je jednostavno od početka do kraja spektakularno lep film. 

Osim Trintignant i ostali glumci su ostvarili nezaboravne uloge, Ipak, moram izdvojiti Dominique Sanda. Njen lik krhke i istovremeno opake lepotice Ane kao i njena završna sudbina obeležiće čitav film.

Samo zbog emotivnog hladnog odnosa Bertolučija ka svojim junacima koji gledaocima ne dopušta da  se i stvarno vežu za prikazane likove “Il Conformista” neće, na ovom blog-u, postati prvi film sa najvećom ocenom.  Mada, upravo zbog  te hladnoće glavnog junaka koju nam je  Bertoluči savršeno preneo na ekranu/platnu, upravo zbog takve atmosfere koja provejava čitavim filmom, završna scena u Francuskoj, u šumi koja liči na one kičeraje sa starih razglednica,  svojim razrešenjem i emotivnim impaktom,  postaje još upečatljivija.

Ako niste gledali pogledajte. Možda vam se i lično ne svidi ali nema nikakve sumnje da ćete moći prepoznati i poštovati sve kvalitete zbog kojih je “Il Conformista” evo već 45 godina jedan od najboljih filmova svih vremena.

Režija: Bernardo Bertolucci

Glume: Jean-Louis Trintignant, Stefania Sandrelli, Dominique Sanda 

Na skali od (1-6) ocena: 5 +

recenzija: Biograf

Biograf
Biograf

Direktor, vlasnik i suvlasnik kompanije BVIZ LTD koja je osnovana sa ciljem obeležavanja, praćenja i čuvanja ugleda lika i dela Bozze Vampira iz Zemuna. Poslednjih godina, nakon što se Bozza povukao iz javnog života, BVIZ LTD na čelu sa sjajnim Biografom, krpi kraj sa krajem pišući recenzije onih filmova koje je, uglavnom, retko ko i gledao a još ređe i čitao (te recenzije)...

- autor je svih epizoda na ovom sajtu

Nagrade:
VEMI za najbolji night soap (1999, 2001);
VOSKAR za sporedne efekte (2003);
VULICER za najbolji roman u kategoriji "Romani sa Bozzom Vampirom" (2004)

V- je prvo slovo reči VAMPIR

Articles: 1084

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.